Recenzije Franjevački samostan i crkva Pohođenja Marijina. (Crkva) u Dubrovnik (Dubrovačko-neretvanska).

Franjevački samostan i crkva Pohođenja Marijina

18 Recenzije

10 Komentara

Crkva

Katolička crkva

Ul. na Rivi 1, 20236, Mokošica, Hrvatska

Vidi sve komentare

Opis Karta Radno vrijeme Recenzije Kontakt Fotografije

Opis

Informacije o Franjevački samostan i crkva Pohođenja Marijina, Crkva u Dubrovnik (Dubrovačko-neretvanska)

Ovdje možete vidjeti lokaciju, radno vrijeme, popularno vrijeme, kontakt, fotografije i stvarne recenzije korisnika.

Ovo mjesto ima dobre recenzije, što znači da se dobro odnose prema svojim klijentima i da ćete se osjećati sjajno uz njihove usluge, preporučeno je 100%!

Karta

Radno vrijeme Franjevački samostan i crkva Pohođenja Marijina

Ponedjeljak

Otvoreno od 0 do 24

Utorak

Otvoreno od 0 do 24

Srijeda

Otvoreno od 0 do 24

Četvrtak

Otvoreno od 0 do 24

Petak

Otvoreno od 0 do 24

Subota

Otvoreno od 0 do 24

Nedjelja

Otvoreno od 0 do 24

Recenzije Franjevački samostan i crkva Pohođenja Marijina

Ž. V. G.

Rijekom dubrovačkom nazivamo područje uz rijeku Omblu, te naselja Knežicu i Šumet. Kako je ovo područje, koje je sredinom 10. st. ušlo u posjed Dubrovnika, oskudijevalo većim površinama obradivog tla, nisu se razvila veća naselja. Relativni mir uživa dubrovačka vlastela u brojnim ljetnikovcima. Nešto življe bilo je u blizini izvora Omble i samostana benediktinaca, kasnije franjevaca u Rožatu, te na bivšem području 'Juncetum', tj. u Šumetu. U Rožatu je Sabino Gundulić podigao 1115. prvu crkvu, koju je s očinskom baštinom darovao benediktincima iz Monte Cassina. Kad je potom sagrađen i samostan 1197., samostan i crkva pripojeni su samostanu na Lokrumu, da bi 1239. pravo nad benediktinskim dobrima na Lokrumu i Rožatu prešlo ponovno na samostan Monte Cassino. Međutim, već krajem 13. st. samostan propada, a benediktinci se iz Rožata povlače. Po odlasku benediktinaca osniva se prva župa 1321. za cijelo područje Rijeke s crkvama sv. Stjepana/Sustjepan i Velike Gospe u Rožatu. Potkraj 14. st. franjevački vikarijat iz Bosne gradi u Rožatu kuću za oporavak bolesne braće. Započinje nazočnost franjevaca od kojih će stizati pomoć u pastorizaciji područja Rijeke, ali i šire. Kako se vremenom župno središte učvrstilo u Rožatu, to se za naselja oko ušća rijeke Omble osniva druga župa 1769. g. U drugoj polovici 20. st. ubrzano se grade naselja na desnoj obali Omble, a time je u župi broj stanovnika bio višestruko uvećan. Po popisu iz 1961. na području čitave Rijeke živi oko 1500 duša, dok ih je 2001. već 9700 u 2400 obitelji. Blizina grada uvjetovala je razvoj ovih prigradskih naselja. Nekada su tu živjeli samo sluge uz vlastelinske ljetnikovce, a danas živalj koji je došao iz pasivnih sela bliže gradu tražeći posao u trgovini, ugostiteljstvu, gradskim tvrtkama ili službama. Nevolje tijekom stoljeća, koje su pratile Republiku, nisu mimoilazile ni Rijeku Dubrovačku. Jedino je franjevački samostan mimoišla pljačka crnogorsko-ruske vojske 1806. g. Tada je, naime, franjevački brat laik iz samostana u Rožatu, Luka Marketi, posjetio vladiku Petra I. P. Njegoša u dvorcu Sorkočević (Komolac) i molio milost za stanovnike Rijeke. Pošteđen je samostan. U agresiji Srba i Crnogoraca 1991. naselja su Rijeke pretrpjela teška razaranja. Pučanstvo je bilo prognano. Okupacija je trajala od početka listopada 1991., kad su pale i prve žrtve, do kraja svibnja 1992. g. Osim obiteljskih i gospodarskih objekata, opljačkana je i Marina koja je na vezu imala na tisuće plovila. Ono što se nije moglo opljačkati, spaljeno je. S Golubova Kamena poviše izvora Omble četnici su stražarili nad ovim područjem i prolazom kroz Rijeku sve do srpnja 1992. g. Sustjepan je bio na granici razdvajanja. Četnici ga doduše nisu osvojili, ali je tu bilo poprište neprestanih borbi. U svakodnevnim pokušajima proboja obrane, ništa nije ostalo pošteđeno. Rijeku je u zadnje vrijeme sve više ugrožavao rastući promet uskim prometnicama, pa je rijeka Ombla premoštena u ušću visećim mostom 2001. g.